MATEA KNEŽEVIĆ - U LJUBAVI NEMA PREDRASUDA - Tropic

Slavimo ljubav /

MATEA KNEŽEVIĆ – U LJUBAVI NEMA PREDRASUDA

”Da li je to tvoj muž?” pita me stara poznanica koju smo sreli na ulici

On, stežući moju šaku u svojoj, odgovara umjesto mene. ”Ne, ja sam joj momak.”

”To je razumljivije, ne mogu da je zamislim u braku. Nije neko ko ima osjećaj za stabilnost i usidrenje sa nekim.”

Osmjehuje se. ”Ne brini se, ja imam osjećaja za oboje.”

Nastavljamo dalje, sami niz ulicu i on me gleda, smiješući se. Neki ljudi su božanstveno lijepi kada se smiju.

”Dopalo mi se ono “muž.””

”Ma nije valjda?” Odgovaram mu, uzvraćajući mu osmijeh.

”Je, je. Hoćemo li živjeti zajedno?”

Zamišljam nas u kućici u nekoj trećoj zemlji, ni u Bosni ni u Hrvatskoj, negde van Balkana. Nema nikoga da nas osuđuje što su Musliman i Hrvatica zajedno, što smo drugačije budni od njih, što nas nisu zaveli na rat, krv i suze. U toj trećoj zemlji, budimo se u istom krevetu i sve je savršeno sa tom slikom.

”I koji bismo jezik pričali?”

”Bosansko-hrvatski, naravno.”

”A koja ćemo nacija biti?” ponovo pitam

”Nešto između.”

Moje srce nije moglo da kuca u mojim grudima, trebale su mi njegove grudi za dom. On nije mogao da bude slobodan, ako nema moja krila da mu ih posudim za let. Morali smo biti zajedno, drugačije nije moglo.

”Volim te,” govorim mu.

”I ja tebe volim,” odgovara mi.

Volim te zvuči isto i na bosanskom i na hrvatskom. To su naše zajedničke riječi, i moje i njegove. I na kraju krajeva, jedine koje su i bitne. Živite više od života, dajte sebe, energiju, imajte nađe za dobrome. Nacionalnost nije spojila ljude, mnoge je razdvojila, a vi nemojte biti ti koji će druge gledati kroz vjeru ili boju kože.