Slavimo ljubav /

TINA RADOTIĆ

Koncem sreće ljubavi i radosti Stefan je zavezao moje srce koje je bilo puno bola i tuge.

Proveli smo dosta vremena tražeći konce do srca prije nego sto  smo pronašli  jedno drugo.

Želja svake zvjezde padalice bila mi je ispunjena.

Ljubav je osjećanje koje  mnogo daje i oduzima.

Prije nego što sam ga upoznala mislila sam da je  ljubav osjećanje letenja leptirića po stomaku, ali zapravo ljubav je mnogo više od toga.

To shvatimo kada upoznamo osobu koju stvarno zavolimo.

Ne volim puno riječi jer nikad ne mogu dovoljno da izraze bogatstvo nasih osjećanja.

Spavam li ili je ovo java ?

Da li je istina da su mi se želje ostvarile?

Došao je i spasao me je kao princ koji je uspio da poveže san i javu.

Ponekad se uštinem da vidim da možda to nije sve samo san.

Nikad nisam očekivala da ću upoznati nekoga toliko drugačijeg ali u isto vrijeme sličnijeg meni.

Mnogo smo situacija prošlii zajedno i dobrih i loših, ali nasa ljubav se izdigla kao feniks iz pepela.

U svemu vidim djelić njega dok gledam zvjezdano nebo posmatram njegova dva oka i blagi osmeh meni upućen zbog toga što me vidi.

Dok vjetar piri čini mi se kao da čujem njegov glas kako zove moje ime.

Kada nismo zajedno gledam u nebo i imam osjećaj da me njegove oči gledaju.

Što smo sve za ljubav  spremni da uradimo,  zamišljam kosmos kao njegovu dušu koja je ogromna u čijim prostranstvima se možes izgubiti.

Sada kada ugledam zvjezdu padalicu ne poželim sebi želju već poželim želju svim ljudima da nadju svi svog Stefana.

Zvuci same violine dolaskom njega u moj život su postali zvuci čitavog orkestra.

Pronašao je nešto što se u meni odavno krilo.

Što nisam ni sama uspjela da pronadjem.