Čedar (Cheddar)
Spada u tvrde masne sireve sa oko 48% masti. Oštrog je okusa i proizvodi se isključivo od kravljeg mlijeka. Prvi zapisi o čedaru datiraju iz davnog 12. vijeka, iz istoimenog sela okruga Samerset u Velikoj Britaniji. U odnosu na način proizvodnje i period zrenja možete ga probati u različitim okusima – od jakih okusa bijelog čedara do nešto blažih aroma dimljenog. Probajte ga u kombinaciji sa čašom zrelijeg crnog vina.
Kamamber (Camembert)
Ovaj polumeki, masni, francuski sir od kravljeg mlijeka očaraće vas svojom kremastom strukturom. Nastao je na području nekadašnje Normandije kada je Meri Harel započela njegovu proizvodnju na osnovu uputa koje je dobila od sveštenika iz obližnjeg manastira. Nakon što je Napoleon izrazio svoju veliku naklonost ka kamamberu, on je postao poznat i tražen sir širom svijeta. Za njegovu bijelu koricu zaslužne su bakterije buđi koje kontrolisano sazrijevaju u procesu proizvodnje.
Parmezan (Parmesan)
Vrlo tvrdi, masni, italijanski sir za čiji su recept, vjeruje se, odgovorni benediktanski monasi iz srednjeg vijeka. Za jedan kilogram parmezana potrebno je čak 16 litara organskog kravljeg mlijeka i period zrenja od minimum 36 mjeseci. Iako spada među najtvrđe sireve koji se često moraju sjeći specijalnim noževima, u ustima se topi i oslobađa intenzivne arome. Rendani parmezan savršeni je dodatak sosevima, tjestenini i salatama.
Mocarela (Mozzarella)
Polumeki i polumasni italijanski sir koji se, po originalnoj recepturi, pravi od bivoljeg mlijeka i bez soli. Sjajno bijele boje i glatke strukture, po pravilu se pakuje u ovalne loptice, često sa salamurom u kojoj zri, što doprinosi intenzitetu okusa. Kako bi sir razvio svoj pun okus i elastičnost strukture, savjetuje se da ga pre konzumiranja ostavite da „odstoji“ na sobnoj temperaturi. Možete ga probati na pizzi i u raznim vrstama salata.
Rikota (Ricotta)
Italijanski sir koji se proizvodi od surutke kravljeg, ovčijeg ili bivoljeg mlijeka, bogat vitaminima A, E i K. Zapisi o proizvodnji rikote sježu duboko u srednji vijek a danas je njena primena u kulinarstvu višestruka. Pored toga što u njenom okusu možete uživati uz čašu aromatizovanog vina, možete je koristiti i kao dodatak kako slanim jelima i salatama tako i desertima od voća i čokolade.
Feta (φέτα)
Tradicionalni grčki sir od ovčijeg mlijeka. Smatra se da je nastao po recepturi koja datira do 8. vijeka prije nove ere. Izuzetno je bogat kalcijumom, magnezijumom i gvožđem. Odlično se kombinuje sa svježim povrćem poput paradajza i krastavaca a za potpun mediteranski ugođaj vam preporučujemo da ga konzumirate sa slanim maslinama iz salamure i čašom omiljenog vina.
Gorgonzola (Gorgonzola)
Kremasti italijanski „plavi“ sir sa plesnima koji se pravi od kozijeg ili kravljeg mlijeka i zaštićenog je porijekla. Ime je dobio po jednom zaseoku u Lombardiji gdje je, vjeruje se, i nastao prije više od 8 vijekova. Možemo ga pronaći u nekoliko varijanti od kojih su najzastupljenije gorgonzola dolče sa slatkastim okusom i gorgonzola pikante čija je struktura tvrđa i okus daleko intenzivniji. Danska varijanta ovog buđavog sira naziva se Gondola.
Maskarpone (Mascarpone)
Još jedan kremasti dragulj Lombardije bez kojeg ne možemo da zamislimo cheesecake i tiramisu. Zbog visokog procenta masti, čak 75%, njegovo ime u bukvalnom prevodu znači „masna krpa“. Ovaj osvježavajući sir pravi se od surutke i idealan je za dobijanje različitih slatkih i slanih kremova, museva i soseva. Njegova tajna leži u elastičnoj strukturi koja još uvijek nije iznevjerila u pravljenju sočnih filova za slaniše i slatkiše.
Grijer (Gruyère)
Zaštićeni švajcarski sir koji se pravi u samo nekoliko kantona. Njegovu proizvodnju započeo je grof Grijer u davnom 12. vijeku a dobija se od čistog, neobrađenog mlijeka u koje ne smije biti dodat niti jedan konzervans. Sazreva od 5 do 15 mjeseci i u zavisnosti od starosti ima i različite okuse – od slatkastog do intenzivnog okusa sa primesama voća i orašastih plodova.
Rokfor (Roquefort)
Masni sir sa plesnima koji se dobija od neobrađenog ovčijeg mlijeka. Zaštićenog je francuskog porijekla i sazreva u pećinama na padinama planina u južnoj Francuskoj. Proces proizvodnje namjetnula je priroda jer je u pećinama tokom cijele godine temperatura konstantna dok je strujanje vazduha najpogodnije za zrenje ovog sira. Pikantan okus plave buđi savršeno je uklopljen sa slatkoćom dobijenom iz ovčijeg mlijeka. Možete ga poslužiti umjesto deserta uz čašu muskatnog, bijelog vina.
